Što uzrokuje povrijeđenost i bol i kako se nositi s tim osjećajima?

Partner je nešto rekao ili napravio s čime te je povrijedio? Ti nešto kažeš i napraviš, što povrijedi njega? I tako doživljavate povređivanje obostrano.

Ponekad dugotrajno. Shrvani. Ranjeni. Uvrijeđeni, izbezumljeni, razdraženi ili duboko razočarani. Ono kao kad ti se cijeli svijet ljulja. Kada ti se glava pomuti i ne možeš više misliti. Samo makinalno radiš, a u tebi sve dobro i milo umire. Kada više ne vidiš ništa dobroga u braku niti u partneru.

Otkud takvi osjećaji i koja im je svrha?

Kad je muškarac povrijeđen, kad je žena povrijeđena, ponašaju se kao svi sisavci u takvim situacijama. Ranjeni su i nastoje se zaštititi.

A kad su sisavci ranjeni (radilo se o psu ili čovjeku bez razlike), on najčešće bježi ili napada. To radi iz potrebe za preživljavanjem, da se zaštiti od daljnjeg ozljeđivanja.

Siguran sam da kada se osjećate povrijeđeno u braku, udaljavate se. Ako brak gledamo kao približavanje, ovakve situacije rijetko mogu pomoći braku.

Bol i povrijeđenost su psihološki fenomeni – unutarnji doživljaji

Važno je i reći da su ovi osjećaji u stvari psihički doživljaji.

Ovdje ne govorim o situacijama kada se radi po fizičkoj povredi. Jer kada se radi o fizičkoj povredi, tada se treba obratiti policiji za zaštitu od zlostavljanja.

Ovdje govorim o osjećaju povrijeđenosti jer je partner nešto rekao ili se ponaša nekako i to te vrijeđa. Istina je da to boli, možda čak i više nego da se radi o fizičkoj povredi. Osjećaj nerijetko boli i fizički. No, problem je psihološki.

Kad je muškarac povrijeđen, kad je žena povrijeđena, udaljavaju se

Dok se osjećaš povrijeđeno (ranjeno) sigurno se nisi u stanju približiti i sve što činiš jest da se udaljavaš od partnera.

Udaljavanje je prirodno kod svih nas kada se osjećamo povrijeđeno – štitimo se – želimo povećati razmak između sebe i onoga što ugrožava.

Ako pritom želiš sačuvati brak, to će biti teško. U najboljem slučaju ćete voditi dugotrajne mučne razgovore koji neće dovesti mnogo dobroga. Moguće je da će vas iscrpiti jednog i drugog.

I time ćeš se još više udaljiti. A udaljenost dodatno boli.

Stani na loptu prije nego što netko strada (približavanje ne ide uz bijeg ili napad)

Dodatna teškoća leži u tome što stvar koju želiš popraviti, istovremeno ne možeš popraviti jer se želiš prvenstveno zaštititi.

Dakle, ako želiš srediti svoj odnos s partnerom, a istovremeno se osjećaš povrijeđeno, „sređivanje“ braka će biti otežano.

Zašto? Zato što želiš srediti nešto od čega se želiš istovremeno zaštititi. Približavanje ne ide uz bježanje ili napadanje.

To može više izgledati kao borba s bikovima. A u takvim borbama obično netko strada.

Kako terapija može pomoći i zašto ne treba inzistirati na njoj?

Kad je muškarac povrijeđen, kad je žena povrijeđena često mogu sami riješiti svoje teškoće. No, ukoliko se dulje od mjesec dana osjećaju tako, može doći to teško popravljivih posljedica za brak.

Kao što je rekao Einstein: „Problem nećemo riješiti istim načinom razmišljanja s kojim smo ga stvorili“. Zato bi bilo korisno obratiti se dobrom terapeutu.

Pritom nije važno želi li partner na bračnu terapiju ili ne.

Ako pomisli da ga želiš odvući na terapiju kako bi ga terapeut „sredio“, sigurno neće otići.

Čak i ako ode s takvim mislima, ta terapija će biti mučenje za sve uključene i ništa nećete postići. Postići ćete da partner dokaže kako je terapija besmislena.

Ipak, često pomogne kada jedan potraži stručnu pomoć za svoj odnos. To može učiniti sam, bez partnera.

Tada ima šanse raditi na svom doživljaju povrijeđenosti – bolje razumjeti što se zbiva s njim i njegovim odnosom.

Drugačiji pogled na bol i povrijeđenost

Ako se u ovom trenutku osjećaš povrijeđeno, pa zato čitaš ovaj tekst, znam da vjeruješ kako je problem u partneru.

Kada se on ne bi tako ponašao ili kada ne bi tako govorio, ne bi bilo osjećaja povrijeđenosti. I u pravu si što se tiče toga, no možemo i drugačije gledati na to.

Ako se radi o psihičkom, ako se radi o doživljaju… Tada je doživljaj samo u tebi. Ti ga stvaraš. Dakle, postoji i mogućnost da napraviš promjenu kod sebe, pa da ubuduće sve manje doživljavaš to što doživljavaš.

Jer tek kada nema povrijeđenosti možeš odlučiti raditi na odnosu. Ili odlučiti što ćeš dalje.

U svakom slučaju, u takvim trenucima treba stati na loptu umjesto da okrivljavaš partnera i s njim vodiš danonoćni rat ili neproduktivne razgovore.

Nitko izvana ne upravlja tvojom povrijeđenošću

To nije lako niti jednostavno, i više je predmet terapije nego bloga.

Ipak, reći ću ovdje da se osjećam povrijeđen kada vjerujem da druga osoba upravlja sa mnom i mojim osjećajima. Da netko izvana može napraviti da se osjećam kao žrtva.

Što prije se izvući iz pozicije žrtve bio bi općenit zadatak. A općenita uputa bi glasila: raskrstiti s vjerovanjem da partner upravlja tvojim osjećajima i tvojim ponašanjem.

To uvjerenje je svojstveno svakome tko se osjeća kao žrtva. Ispada da netko izvana upravlja osjećajima i ponašanjem. „Zbog tebe se ja osjećam jadno!“

Ipak, upravlja li tvojim životom partner ili ti?

Tko je kapetan tvog broda?

Lijepo je kada netko upravlja tvojim biciklom, sve dok ne počne boljeti.