Dugotrajne veze lako upadnu u fazu kolotečine. Odnosno, kad ti svaki dan uz partnera postane isti, a to više nije „dobro isti“, već „monotono isti“. Kako održati brak kada postane monotono i je li to znak da je brak gotov?
Očito je da nešto treba promijeniti, ali što?
Što nedostaje?
Osjećaj da je nestalo uzbuđenje i oduševljenje partnerom nije jedino što ljude muči.
Muči ih i ideja o budućnosti! Hoće li zauvijek biti ovako? Zar život udvoje mora biti tako monoton?
Osim toga osjećaju se udaljeno. Nema više one bliskosti kao prije.
Bliskost u govoru treba zamijeniti približavanjem!
Kad kažeš „nedostaje mi bliskost u braku“, to i misliš. Kao da bliskost dolazi izvana.
U stvari bliskost se postiže približavanjem i nikako drugačije. A približavanje je ponašanje.
Kada govorim o braku ne mislim na nešto općenito na što većina ljudi misli. Ja mislim na ponašanje.
A ponašanje uz drugoga je za mene odnos. Nema odnosa bez ponašanja uz drugoga.
Kako održati brak (ili matematika odnosa)
Za mene je svaki ljubavni odnos približavanje.
Odgovor na pitanje o tome „kako vratiti bliskost“ i kako održati brak je jednostavan – približavanjem.
Kad bih matematički izrazio svoje misli rekao bih sljedeće:
Ljubavni odnos = približavanje
Ako se približavam, radim za odnos. Ako se udaljavam, ostajem bez odnosa.
Dakle, sada je jasno što činiti u braku ako želimo u njemu ustrajati. Ovdje se ne mora raditi o pukom održavanju, kao da nekoga umirućega držimo na aparatima. Ovdje se radi o tome da odnosu damo ono što mu treba.
Kao što čovjeku treba hrana, kvalitetna atmosfera i mnogo pažnje, tako i tvom braku svašta treba.
Osnovna supstancija za rast braka jest približavanje
Kao što tebi treba hrana svaki dan. Braku treba približavanje.
Kao što ti gladuješ kada ne jedeš, tako i tvoj odnos vapi za približavanjem.
I to se bolno osjeti kada nekoliko dana približavanje izostane – nastaje “glad”. Osjećaš “glad” za bliskošću. Ona nam je u genima.
Svi osim rijetkih (koje psihijatri nazivaju psihopatima) imaju takvu glad. Glad za kvalitetnim odnosom, glad za bliskošću.
Jedini način da se ova “glad” utaži jest približavanje. Razni su načini približavanja, isto kao što i prehrana može biti raznolika.
Svakome paše neki drugi oblik približavanja, kao što smo različiti po pitanju ukusa za hranu.
No, i pred opasnošću da zvučim dosadno, ponovit ću i po stotinu puta kako ne bismo zaboravili da kakav god oblik približavanja odabereš, bitno je da se približavaš! Bez toga ćeš ostati bez braka.
Nedostaje bliskost? Ne, ono što nedostaje jest približavanje!
Prvi simptom gladi za bliskošću kod većine ljudi se pojavljuje već istoga dana navečer ili drugoga dana kada nismo dovoljno blizu osobi koja nam treba.
Tako osjećamo da nam nešto nedostaje. Zagrljaj, blizina, toplina, znak pažnje, razgovor, osmjeh ili neko vrijeme koje bi proveli uz tu osobu.
No, ako se ni tada ne možemo (ili nećemo!) približiti, taj oblik gladi uskoro postaje sve snažniji. Kod nekih se javlja i fizička bol, kao da nedostaje dio tijela.
Ako se i na to oglušimo, onda nastane neka tupost, praznina. Neki to nazivaju depresivnim ponašanjem.
Bez obzira kako ga zvali, ta tupost ti istovremeno sugerira da je nešto nedostajalo i da se ne može nadoknaditi. Ali i da možeš nekako nastaviti i bez toga. Nekako.
Život bez približavanja
I istina je, možemo živjeti bez bliskosti, ali koliko i kako?
Svijet je pun nesretnih i usamljenih ljudi. Većina nesretnih ljudi koji dolaze na terapiju su prošli ovu fazu tuposti i razvili su neke oblike ponašanja koji ih nukaju na promjenu (koje mnogi nazivaju simptomima mentalnog poremećaja). Mnogi od njih su u braku – mrtvom braku jer se već dugo ne približavaju – i njima treba promjena.
Smatram da je promjena koja im treba upravo kontakt s ljudima kojima će se moći približiti.
Brak i približavanje su skoro pa sinonimi
Dakle, ako imaš brak u kojem se možeš približavati, ti si u dalekoj prednosti pred mnogim ljudima.
Imaš osobu koju si davno odabrala i koja ti je bila super – dovoljno super da si odlučila do kraja života biti uz nju.
Ono što je super kod približavanja jest da ono ovisi samo o tebi, a ne o drugome.
Dakle, ne treba ti dozvola ni pristanak da se približiš, da ponudiš zagrljaj, pažnju, poklon, razgovor, pohvalu, vrijeme, slušanje ili bilo koje drugo kulinarsko približavajuće čudo.
Partner čak ne mora to prepoznati, a da se ti svejedno osjetiš bliže. U tvojoj je moći da se osjećaš bliže.
Sve što trebaš činiti jest približiti se.
Ipak, ponekad je približavanje u braku gotovo nemoguće, a to je kada se osjećaš povrijeđeno. U tom slučaju preporučam jedan drugi članak: Kad je muškarac povrijeđen, kad je žena povrijeđena – Moj brak (moj-brak.com).
Bez vode nema života, a bez približavanja nema braka.