Mnogi se pitaju kako prepoznati pravu ljubav, kako biti siguran da je to – to? Kako biti siguran da uz osobu koju ste odabrali možete znati što je prava ljubav? To pitanje „što je prava ljubav“ si postavljaju podjednako i oni u braku i oni koji su se netom zaljubili.
Kada u braku više nema „onog nečeg“, ljudi se brinu kako održati vezu koja traje „dok nas smrt ne rastavi“?
…I pitaju se je li to prava osoba?
…je li to prava ljubav?
U stvari većinu ljudi zanima kako produljiti taj osjećaj. Kako vratiti izgubljen ushit, sreću, zanos i ljubav? …I to sve vratiti u ovaj stari olinjali brak?
Ljudi žele osjećaj, a ne znaju kako se osjećaji stvaraju.
Oni u svježim vezama se pitaju slično pitanje: „Kako održati ovaj predivan osjećaj?“ Sigurni su da se žele tako osjećati uvijek i zato se pitaju „je li ovo prava ljubav?“
Je li moguće naći pravu ljubav? U braku također? Može li se održati taj osjećaj? Je li to prava ljubav?
Odgovorit ću na samom početku: Da, da, da i da!
A i objasnit ću što pod time mislim. U stvari sada, u ovom blogu dijelim s vama nešto neprocjenjivo. Nešto do čega sam došao nakon pet godina studija, jednog slomljenog braka, devet godina edukacije iz Realitetne terapije, koja je u stvari terapija odnosa i deset godina prakse u sretnom braku.
Otkrit ću vam tajnu koja je toliko jednostavna i toliko moćna da vam može promijeniti život i pogled na sve vaše odnose.
– „Danko prijeđi na stvar!“
– Ok, ok ide: Prava ljubav je voljenje. Ili jednostavnije:
– Ljubav je voljenje!
– I to je to? – pitat će mnogi.
– Da, to je to. I sad bih najradije u maniri mističnog gurua trebao zašutjeti i pustiti vas da godinama kontemplirate o ovoj istini kako biste na kraju došli do vlastitih uvida i rekli mi: „Da sada znam – ljubav je voljenje.“
Ali, ipak neću. Odreći ću se misticizma i proširiti definiciju. Hajde da vidimo što to znači da je prava ljubav = voljenje.
Ljubav, imenica – označava nešto (a po mome ne označava baš ništa). A voljenje, glagol definira radnju – akciju – ponašanje. Dakle, ljubovanje, voljenje su istinski korisni termini jer označavaju da nešto činimo.
Kada volimo nešto radimo
Voljenje je radnja. Isto kao što su trčanje, peglanje, usisavanje, prigovaranje, kuhanje, mahanje, hodanje i spavanje radnje.
Neki će primijetiti da se ne osjećaju isto dok trče ili prigovaraju. Siguran sam da nemaš isti osjećaj dok hodaš ili spavaš. Tako nemaš isti osjećaj dok voliš.
Dok volimo (radnja) osjećamo nešto. To nešto možemo nazvati ljubav kao emocija. Ali ona je samo nešto što želimo zadržati. Kao bilo koji jako dobar osjećaj, tako je i ljubav nešto za čime čeznemo.
Kao što alkoholičar ne treba alkohol već osjećaj koji ima kada popije, a netko tko puši marihuanu žudi za osjećajem „napušenosti“, tako i oni koji znaju voljeti žude za osjećajem ljubavi.
Ispuhao vam se brak? Ima lijeka!
Dakle, ono što sam rekao na početku je točno, ali nije baš precizno jer je ljubav (osjećaj) samo dio dobrog voljenja (radnje). Oni su (osjećaj i radnja- ljubav i voljenje) neraskidivo povezani, zato jer nema ljubavi bez voljenja.
Bez voljenja nema ni ljubavi!
Za sve one koji žude za ljubavlju – ljubavoholičarke i ljubavoholičare imam dobru vijest. Ljubav se dobiva voljenjem koje proizvodite sami!
Ljubav ne dolazi izvana. Nije važno voli li nas netko sve dok mi možemo nekoga voljeti – možemo imati ljubavi koliko god nam treba.
Ana i Filip – dolazi li ljubav izvana ili se proizvodi ponašanjem (voljenjem)? Ana i Filip sjede u dnevnom boravku. Ana reže kupus, a Filip popravlja uru. Ana pomisli kako joj Filip već danima nije rekao da je voli. U stvari od Valentinova nije ništa takvoga rekao. Ana osjeti prazninu i pomisli kako joj nedostaje ljubav. Razmišljajući tako i usput vjerujući da ljubav dolazi od Filipa, a ne od Aninog voljenja, ona naumi nešto poduzeti da utaži svoju žeđ za ljubavlju: Ana: Voliš li me Filipe? Na to će Filip kao iz topa: Ne draga, sada popravljam sat. Ali ujutro sam te volio dok sam ti upalio auto da radi i klimu kako se ne bi skuhala na ovoj vrućini. Volio sam te kad sam preuzeo djecu da u miru središ mailove. Volio sam te kad sam te poljubio kad si se vratila s posla. I prije dvadeset minuta kad sam nam skuhao kavu i slušao tvoje probleme s posla sam te volio. A voljet' ću te i kad popravim sat, tako što ću te masirati što će mi biti uvod za još malo voljenja. Sada kad bolje razmislim, volim te i sada dok ti govorim o načinima koje sam danas odabrao da te volim.
Voljeti znači raditi, aktivirati se, ponašati se
Iz Aninog i Filipovog primjera vidi se kako su mnogi načini voljenja. Kada brineš o tuđim potrebama (upališ im klimu, preuzmeš djecu, kuhaš kavu), kad fizički voliš (ljubiš, masiraš, …) i kada ih slušaš – voliš. Isto kao što voliš kada govoriš o tome koliko i kako voliš. Sto posto imaš svoje načine kako voliš.
I dok voliš osjećaš ljubav. To je neminovno. Ljubav i voljenje su vezani kao prst i nokat.
Tako smo sigurni da je Filip svaki puta kad je tog dana volio Anu, ujedno i osjećao ljubav. Zadovoljavao je svoju potrebu za ljubavlju uz Anu.
Ono što Filip razumije je to da je ljubav moguće imati samo ako nekoga voliš.
Prethodna rečenica možda zvuči glupo. Zvuči glupo onima koji ne razumiju da je voljeti u stvari aktivnost, a tu aktivnost možemo provoditi na mnoge načine.
S druge strane, Ana možda ne voli Filipa toliko koliko Filip voli nju. Zato Ana i osjeća nedostatak u tom resoru. Da ga je voljela taj dan samo upola toliko koliko je Filip volio nju, ne bi ga ništa pitala. Bila bi ispunjena ljubavlju. Jer ljubav dolazi od vlastitog voljenja, a ne od druge osobe.
Voljenje je posao kao svaki drugi
Sad kada ovo znaš, moguće je da svjesno kreneš voljeti svojeg partnera. I nakon nekog vremena ćeš kao Filip moći kao iz topa reći kako i koliko ga voliš.
Izravna posljedica voljenja je približavanje.
Meni je trebalo 5+9+10, dakle 24 godine da naučim ovu lekciju. Nadam se da će tebi trebati manje.
I to je onda prava ljubav – voljenje je jedini način da imaš ljubav. A svako voljenje, koje osjetiš kao ljubav je ono pravo. Prava ljubav!
Rečeno nogometnim rječnikom: voljenje je u tvojim nogama! A prava ljubav je gol.